O odnosima medija i kompanija

Bolja otvorenost i više poverenja kompanija prema medijima, unapređenje rada službi za odnose s javnošću, edukacija

06. Jul 2007

Reading Time: 2 minutes

Bolja otvorenost i više poverenja kompanija prema medijima, unapređenje rada službi za odnose s javnošću, edukacija novinara i zdrav poslovni odnos kompanija i medija, samo su neke od tema koje su juče otvorili i na koje su pokušali da odgovore učesnici panel diskusije na temu „Biznis i mediji – partnerstvo, a ne trgovina“, u organizaciji kompanije DHL i Medija centra.
Komercijalni direktor DHL Ivan Beljić izjavio je da kompanije u svojim godišnjim planovima poslovanja značajno mesto daju razvoju odnosa sa javnošću i da kroz broj objavljenih tekstova pravdaju uloženi novac. U slučaju kada posao jedne kompanije nije preterano interesantna tema neophodno je edukovati tržište, što kroz klasične reklame što kroz direktan odnos sa medijima.
Urednik nedeljnika NIN Sima Bogdanović rekao je da je interes medija da imaju komercijalni aranžman sa kompanijama i da je najbolja zaštita uređivačke nezavisnosti od nepoželjnog uticaja kapitala, normalan tržišni odnos. On smatra da svaki oglašivač treba da prepozna glasilo koje se najviše uklapa u njegove potrebe prema tiražu ili gledanosti medija, ceni i prisutnosti u određenoj ciljnoj grupi… Oglašivač tada neće pokušavati da utiče na uređivanje uslovljavanjem oglasnog aranžmana jer je izračunao da mu je najbolje da se tu oglašava.
– Naša praksa je daleko od ove idealne situacije. Što su moćniji oglašivači to je i uticaj na uređivačku politiku veći. Drugi, manje pouzdan način zaštite jesu savest i integritet. Savest onog koji plaća da neće tražiti ništa više od onoga što piše u ugovoru i integritet onoga ko pruža usluge oglašavanja da neće pristati ni na kakve dodatne stvari – rekao je Bogdanović
Glavni i odgovorni urednik nedeljnika Ekonomist Mijat Lakićević ocenio je da je danas zatvorenost kompanija prema medijima veća nego pre 30 godina.
– U samoupravnom socijalizmu lakše ste dolazili do direktora ili ulazili u fabriku. Informacije iz kompanija sada su pod mnogo većom kontrolom. Osobe zadužene za PR više služe da odbiju dosadne novinare nego da daju informaciju. Kompanije žele da reklame vežu za plasiranje određenog broja informacija, a veliki je uticaj PR agencija na ponudu informacija. Uporni su i nasrtljivi i nekada ne vode računa koje informacije nude kojem mediju – zaključio je Lakićević i dodao da takva situacija ne odgovara ni kompanijama ni medijima.
Potpredsednik Nezavinsog udruženja novinara Srbije Đorđe Vlajić rekao je da odnos kompanija i medija predstavlja brak iz računa.
– Za sada biznis strana je dramatično jača u ovom braku. Modeli pritiska idu od suptilnih do drastičnih kao što je povlačenje reklama i nagovaranje poslovnih partnera da i oni povuku svoje reklame iz medija. Sve se to dešava jer nema jasnih mehanizama za uređenje odnosa – kazao je Vlajić.
Kao jedan od velikih problema on je izneo pitanje vlasničke strukture medija. Vlajić je ocenio da nije jasno čiji sve interesi stoje iza medija pa nije jasno da li je medij samostalan. Treba sačekati inicijativu na pripremi zakona o medijskoj koncentraciji koji bi olakšao snalaženje u medijskoj sferi, smatra Vlajić.
Predsednik UO Društva Srbije za odnose s javnošću Andrea Brbaklić predstavila je istraživanje sprovedeno među 48 novinara o osobama zaduženim za odnose s javnošću. Oko 58,3 odsto ispitanih smatra da je ta struka prilično razvijena, ali i deo novinara smatra da su te osobe spore, neobrazovane i da „pričaju praznu priču“. Novinari od njih očekuju da vrše selekciju informacija, da uče iz svetskih iskustava i da bolje upoznaju novinarsku praksu. Brbaklić je ocenila da PR ne treba da bude prepreka između novinara i direktora kompanija već „most“ koji će ih spojiti.

Print Friendly, PDF & Email