Propaganda jača od života

Autor knjige „Tišina u Aberdarevoj” Zoran Janić kaže da ima dokaze o tome da je 16 radnika RTS-a svesno žrtvovano

26. Jul 2006

Reading Time: 3 minutes

Autor knjige „Tišina u Aberdarevoj” Zoran Janić kaže da ima dokaze o tome da je 16 radnika RTS-a svesno žrtvovano tokom bombardovanja NATO-a radi sticanja prednosti u propagandnom ratu protiv međunarodne zajednice. On tvrdi da je akcija izvedena u saučesništvu Vojske Jugoslavije i Radiotelevizije Srbije.
„Iz dokumenata i pouzdanih svedočenja nesumnjivo sledi da su NATO i komandant snaga NATO-a u Evropi general Vesli Klark na vreme obavestili Miloševića o nameri da bombarduju RTS”, rekao je Janić. „Neposredni Miloševićevi pomagači bili su funkcioneri RTS-a, koji su se u noći napada krili blizu zgrade državne televizije, da bi se odmah posle eksplozije pojavili na licu mesta i snimili prilog, koji je, kako se Milošević nadao, trebalo da zada presudan udarac u propagandnom ratu protiv Zapada”.
Generalmajor u rezervi Aleksandar Bakočević je, neposredno pošto je NATO 24. marta 1999. počeo bombardovanje SR Jugoslavije, postao načelnik Uprave Generalštaba VJ za moral i informisanje. Osoba koja je prisustvovala tom razgovoru je Aleksandar Petkanić, nekadašnji pripadnik obezbeđenja Marka Miloševića, koji zbog raznih prevara sada izdržava petogodišnju kaznu u zatvoru na Klisi u Novom Sadu.
Po Janićevim rečima, Savezno ministarstvo odbrane, koje je u ratnim uslovima bilo nadležno za RTS, dopustilo je generalnom direktoru Dragoljubu Milanoviću i njegovim pomoćnicima da ignorišu izričitu naredbu Savezne vlade o evakuaciji državne televizije na rezervno mesto rada, u studije u Košutnjaku. Istu tu stvar Milanoviću je dopustio i tadašnji ministar informisanja Srbije Aleksandar Vučić, navodi se u knjizi, koju je Tužilaštvu za organizovani kriminal predala Žanka Stojanović, majka jednog od poginulih radnika RTS-a. Njih šesnaestoro je, podsetimo, stradalo prilikom bombardovanja državne televizije u Aberdarevoj ulici u Beogradu u noći između 22. i 23. aprila 1999.
Novinar nedeljnika „Vreme” Miloš Vašć, uz napomenu da je pročitao Janićevu knjigu, ocenjuje u izjavi za „Dnevnik” da u njoj ima „mnogo elemenata na osnovu kojih bi tužilac mogao da reaguje, a da li će to uraditi, njegova je stvar”. On smatra i da je ovo prilika da se dataljnije rasvetli i uloga Vojske u svemu.
Ovo, nažalost, nije jedino žrtvovanje ljudi radi sticanja “propagandne koristi”. Predsednik Organizacije porodica nastradalih i unesrećenih tokom bombardovanja NATO-a Branislav Pejčinović tvrdi u izjavi za „Dnevnik” da su sedmorica vojnika Gardijske brigade, koji su stradali prilikom bombardovanja KBC „Dr Dragiša Mišović” u Beogradu, takođe namerno žrtvovani zbog propagandne prednosti.
Rakete NATO-a pogodile su 20. maja 1999. godine, 50 minuta posle ponoći, vojna vozila parkirana uz ogradu KBC “Dr Dragiša Mišović” u Beogradu. Vojnici Goran Varešan, Slaviša Miljković, Branimir Krnjajić i Predrag Ignjatović ostali su na mestu mrtvi. Osam dana kasnije, od povreda zadobijenih u ovom raketiranju, preminuli su Vojin Pejčinović, Aleksandar Bajin i Dragan Tankosić. Javnost je tih dana bila obaveštena samo o pogibiji troje pacijenata KBC „Dr Dragiša Mišović”. O stradanju vojnika saznalo se kasnije.
Zbog ove tragedije još niko nije osuđen. Predsednik Organizacije porodica nastradalih i unesrećenih Branislav Pejčinović smatra da je tadašnji komandant Gardijske brigade general Milivoje Bojović najodgovoriniji za smrt njegovog sina Vojina i još šestorice vojnika, o čemu su prikupili i brojne dokaze.
Mislimo da general Bojović snosi odgovornost za smrt naših sinova, jer je vojnike rasporedio na noćni odmor na lokaciji koja se lako mogla uočiti s magistralne ulice koja prolazi pored ovog objekta prema VMA i Belom dvoru na Dedinju. I pored upozorenja NATO snaga da će biti gađani svi objekti gde budu stacionirani pripadnici VJ, oni su bili u vojnim vozilima koja su bila direktna meta avijacije kaže Pejčinović za „Dnevnik”.
Protiv generala Bojovića, koji je u međuvremenu postao komandant Užičkog korpusa. 2003. godine je pokrenut krivični postupak, a ubrzo je i smenjen i penzionisan. Slučaj generala Bojovića je sada u Specijalnom sudu, a nastavak procesa najavljen je za 3. oktobar. Tada će se znati da li će suđenje biti tajno ili javno.
Sva dosadašnja ročišta prglašavana su tajnom. Već to govori da se nešto iza toga krije. Verujem da će suđenje generalu Bojoviću otkriti ko je još odgovoran za pogibiju naše dece – ističe Pejčinović.

Print Friendly, PDF & Email