Pravo na privatnost i sloboda govora

Centralno pitanje koje muči sve novinare u svetu je kako naći balans između slobode izražavanja i prava javnosti da zna

26. Jun 2007

Reading Time: 2 minutes

Centralno pitanje koje muči sve novinare u svetu je kako naći balans između slobode izražavanja i prava javnosti da zna, sa jedne strane i prava na privatnost sa druge, istakli su danas u Beogradu učesnici seminara u organizaciji Saveta Evrope. Direktor Centra za profesionalizaciju medija Stevan Nikšić ocenio je da privatnost, i u Srbiji, predstavlja jednu od “najspornijih tačaka” jer su mediji podložni tabloidizaciji u kojoj se fokus stavlja na ličnost. Slika sveta se prezentira kroz priču o ljudima, novinari zadiru u privatni život pojedinaca i ponekad prelaze granicu, kazao je on.
Na seminaru “Pravo na privatnost i sloboda izražavanja”, o tom problemu sa sudske strane govorio je direktor Pravosudnog centra za obuku i stručno usavršavenje Nenad Vujić koji je naglasio da oni sprovode programe obuke za sudije i tužioce o tome šta su standardi u komunikaciji sa medijima. “Tokom tih seminara pokušavamo da im ukažemo koji su to podaci koji mogu da se iznesu u javost a koji ne, i upoznajemo ih sa standardima u toj oblasti koje je propisao Savet Evrope”, kazao je on.
Advokat iz Pariza Frederik Gra (Gras) kazao je da je ta oblast, pored Evropske konvencije o ljudskim pravima, regulisana i Rezolucijom 1165 Parlamentarne skupštine Saveta Evrope iz 1998.godine i Deklaracijom o slobodnoj političkoj debati u medijima iz 2004. koju je usvojio Komitet ministara. Mediji imaju pravo da kritikuju javne ličnosti ali ta kritika mora da ima legitiman cilj, to jest da javnost bude obaveštena o tome šta ti ljudi rade na državnim funkcijama, rekao je on i dodao da isto to važi i kada je reč o privatnom životu političara. Gra je dodao da detalji iz privatnog života političara mogu biti objavljeni samo u slučaju da to ima neke veze sa poslom koji obavljaju i naglasio da ako to nije slučaj, oštećeni se može obratiti sudu i tražiti zaštitu svojih prava. Prema njegovim rečima, dosadašnja praksa Evropskog suda za ljudska prava pokazala je da su, u većini slučajeva, mediji prekoračili granicu i objavili detalje iz privatnog života javnih ličnosti za koje ne postoji opravdan interes da budu prikazani.

Print Friendly, PDF & Email