Građanska opcija u Vojvodini nema podršku u Beogradu

Novi Sad je prestonica Šešeljeve “velike Srbije” koja za svog protivnika ima one koji su za građansku opc

17. Sep 2004

Reading Time: 3 minutes

Novi Sad je prestonica Šešeljeve “velike Srbije” koja za svog protivnika ima one koji su za građansku opciju, ali ona nema podršku Beograda – ocenio je sociolog Vladimir Ilić iz Centra za razvoj civilnog društva, na jučerašnjoj konferenciji za novinare posvećenoj novim etničkim sukobima u Vojvodini. Prema njegovim rečima, Vojvodina je prepuna straha koji je neravnomerno raspoređen. Banat je mnogo mirniji od Bačke, u Sremu ima nasilja na etničkoj osnovi, ali se teško dolazi do obaveštenja, a Novi Sad je okružen prstenom naselja Veternik, Kać, Futog i Bački jarak, koja u špaliru, jednoglasno glasaju za radikale.
– Sve do jula ove godine međunarodna zajednica je ćutala o etničkim vojvođanskim problemima. Vojvodina je bila prepuštena srbizaciji, nije bilo nikakvog monitoringa poštovanja manjinskih prava i pretpostavljam da je sve to bila prećutna naknada Srbiji za neminovnu nezavisnost Kosova i Metohije – naveo je Ilić.
On smatra da je vrlo pogrešno ako se svi sukobi svrstaju u srpsko-mađarski spor koji je “bilateralno pitanje koje, izvlačenjem koristi za obe zemlje i obe etničke grupe, može da se razreši čak i na produktivan način”.
– Problem Vojvodine je znatno kompleksniji, a Beograd ćuti. Takođe, naša policija ne govori istinu. Ne mislim da postoji loša volja beogradskih vlasti, već totalna nezainteresovanost za sve što je van Beograda – istakao je Vladimir Ilić.
Potpredsednik Izvršnog veća Vojvodine Duško Radosavljević podsetio je da nam je Mađarska izuzetno prijateljska zemlja. Problemi sa mađarskom zajednicom u Vojvodini, kako je istakao, predstavljaju direktne probleme sa Evropskom unijom. Ilić i Radosavljević su saglasni da političko vođstvo Srbije, kako predsednik tako i premijer treba da se izjasne da li stanje u Vojvodini zaista odražava državnu politiku. Radosavljević smatra da od ubistva premijera Đinđića građanska opcija u Vojvodini nema sagovornika u Republici.
Predstavljajući rezultate avgustovskog istraživanja o etničkim sukobima u sredinama koje su najviše opterećene incidentima (Adica, Subotica, Temerin, Tavankut, Đurđevo i Bačka Palanka ), Vladimir Ilić je naglasio da su “nalazi jako loši, ali nisu prešli granicu drastičnosti”, kao i da dobijeni rezultati važe samo za mesta u kojima je istraživanje vršeno, a ne za celu Vojvodinu.
Na pitanje kada je Srbija u svom razvoju počinila najveću grešku, većina ispitanika se opredelila za Miloševićevo vreme, dok su kao zlatno vreme naveli Titovo doba. Većina pripadnika svih nacija izjasnila se da je položaj njihove nacije u Vojvodini dobar, mada Ilić smatra da ne govore istinu. Diskriminaciju primećuje oko 30 odsto Mađara, četvrtina Aškalija, četvrtina stanovništva hrvatske narodnosti, petina Srba i po desetine Slovaka i Rusina.
O ugroženosti Srba u Vojvodini, 38 odsto pripadnika srpske zajednice smatra da jesu ugroženi u Vojvodini, pri čemu većina ne misli da im preti opasnost u opštini u kojoj žive.
– A kad smo ih pitali gde se osećaju ugroženima, šestina ispitanih Srba odgovorila je u severnoj Posavini, tačnije u devet opština sa mađarskom većinom, a dosta ih se žali na to što sluša nesrpski jezik u najbližem okruženju – naveo je Ilić.
Za slučajeve etničkog nasilja, ispitanici su davali odgovor tek kad se pitanje postavi peti put, u izmenjenom obliku, iako su ispitivane samo sredine gde jeste bilo nasilja. Hrvati, na primer, smatraju da Srbi ne treba da promene ništa u ponašanju prema manjinama, dok trećina Mađara misli da za to ima potrebe.

Etničke grupe traže građanska, a ne manjinska prava

Istraživanje je pokazalo da pripadnici manjinskih grupa uglavnom smatraju da treba da imaju građanska, a ne specijalna manjinska prava. Izuzetak su samo vojvođanski Hrvati, među kojima trećina smatra da manjinama treba obezbediti posebna prava. “Ljudima nisu važna prava koja već imaju po zakonu. Traže samo građanska i odriču se manjinskih prava, zato što se boje da ne budu ugroženi u nečemu mnogo vitalnijem po život nego što je to zadovoljavanje kolektivnih potreba njihovih etničkih grupa. Kada su ugrožene ličnost i imovina, onda se zaboravlja na ugroženost etniciteta”, naglasio je Vladimir Ilić i dodao da su pripadnici manjinskih grupa preplašeni.

Print Friendly, PDF & Email